Monday, February 25, 2008

STRINDBERG


Napiši srećnu priču. Napiši srećnu priču.
Teram sebe danima na to. I shvatam da ne mogu.
Ne umem da pišem srećne priče. I ne umem da verujem u sreću. Valjda se i duri na mene jer odavno verujem samo u ono Strindbergovo: “Ne želim ti sreću jer ona ne postoji, želim ti snagu da nosiš svoju sudbinu”.
Izmisli, izmaštaj, slaži, prepiši.
A, bilo bi dobro. Da pomisli da je sve već prošlo i da sam ok. Da nema zlih misli, sujete i suza. Da nije otežao nekom sledećem da dođe do mene. Da je olakšao meni da dođem do sebe.
Napiši srećnu priču!
Vikend je. Smejem se grohotom okružena dragim prijateljima. Planiram putovanje u usamljeni gradić na obali, namenjen nesrećnim ljubavnicima. Evo ga i sunce da pomogne da se nadišemo vazduha po parkovima. Spremam ručak svojoj porodici. Fini ritual znanja, veštine, strpljenja i odmerenosti. Sve što je neophodno i u životu. Ponovo primećujem stvari po ćoškovima, koje stoje tu već mesecima. Igram opet po sobi. I slušam pesme uz koje moraš da podigneš ruke skroz uvis. Ponovo učim da hodam, pričam i volim.
I ništa nisam izmislila, a liči na srećnu priču. Ili, bar nije više tako nesrećna.


5 comments:

slavoljub said...
This comment has been removed by the author.
Miss Kruczynski said...

sve je to spektar na skali srecno-nesrecno...

malo se nagnes u stranu i onda, kao vaservaga, pomijeris baloncic blize sreci.

:)

Miss Kruczynski said...

sto ne mogu da ostavim komentar pod imenom "chloe" ?

Hi Fidelity said...

:) Slazem se draga Chloe, samo zeznut je onaj teg na drugoj strani vage :). Ali naginjem se, i to je nesto :)
Nemam pojma sto ne ostavlja chloe, nista nisam dirala...
A i bas ti je lepo ime pa nema veze...

Hi Fidelity said...

Hvala i za obrisani komentar. Stigao je do mene. Znaci mi.
Steta sto se povukao :)