Tuesday, July 22, 2008

TOO LOUD A SOLITUDE


Bila sam odsutna.
Mislila sam na tebe u Kafkinom gradu.
Savršeno mesto za pisanje.
Hašek, Kundera, Hrabal. Sad mi je sve jasnije.

Sedela sam rano ujutru na visokoj stolici pekare i slušala jazz dok su se prodavali kolači, pecivo i kafa. Jazz pekara. Zamisli to u svom gradu. Teško.

Zapisala sam trenutak u kome sam nagnuta nad nepravilnim kockicama belog i žutog šećera koje zatim ubacujem u češki amerikano. Saksofon se borio protiv zvuka ulice. Imala sam olovku i svoj rukopis na parčetu kartona. Znaš onaj osećaj svežine kada se umiješ. Takva sam bila ja u toj slici. Mislila sam kako ćes možda jednog dana sedeti na toj istoj stolici ili slušati tu istu melodiju ili čitati taj isti pasus. Misao je otputovala sa mnom, sad putuje sama nekim gradovima. Uskoro će ti praviti društvo. Razvućiće ti osmeh, naborati iznenađenjem čelo, pa ga smehom ponovo zategnuti.
Tek tako će taj trenutak biti zaokružen.
Znaćes tačno kad.

4 comments:

Anonymous said...

pa da,a ima i dampira u satu na trgicu :)

etotako said...

jazz pekara zvuči savršeno.
jutro.

Anonymous said...

i ja isto tako volim jazz ali - jazz pekara?... hmmm... pretpostavljam da u toj pekari prodaju artikle poput: jazz veknice sa džemom, jazz integralne kifle, jazz štrudle, jazz žužu itd. u suštini, ne dopada mi se previše ta ideja. pa pobogu, šta je sledeće - jazz piljarnica? jazz perionica veša? jazz prodavnica auto-delova? tako da nisam siguran u opravdanost oplemenjivanja jazzijacijom baš svih banalnih modela snabdevanja modernog potrošačkog društva.

inače, ceo tekst je ekstra kao i celokupan blog. dijamant u digitalnoj džungli. pozdrav i tenks tebi, autorice bloga, a pozdrav i tenks Jeleni (etotako) preko koje sam provalio ovo odlično kucanije.

Hi Fidelity said...

Neeeee. Nije uopste taj koncept - jazz pekara. U njoj nista nije jazz osim muzike u pozadini. To je vise jazz trenutak na neobicnom mestu za to. Pekara je potpuno nepretenciozna :)

A za komplimente hvala.
Vidimo se ovde :)
Pozdrav