Tuesday, April 22, 2008

KLIŠE


Ma, gde si?
Nisi, valjda, u onom istom ćošku kuhinje?
Metaforički bi se moglo reći da ja jesam.
Pitala sam se danas gde je kraj razočaranjima? I da li ona, stvarno, zavise od nas?
Zanimalo me je i šta bi ti rekla na to.
Opet pada kiša i ovaj grad, stvarno, treba da promeni ime.
Tvoj zvuči kao da u njega uplovljavaju neki veliki i važni brodovi.
Kako se menjaju imena gradova? Ko to, tek tako, odluči?
I ko odlučuje o svemu što staje u jedan život, recimo, Bret Iston Elis-a. Ili, na primer, ko je dželat jadne Merilin?
Znaš, mi zabijamo glave u knjige, a to je samo naša verzija peska.
Imaš li ispred tvoje kuće dvorište?
Ja nemam. Dvorište, i još mnogo toga.
U ime svega toga ću stati.
Kako si ti?

3 comments:

Anonymous said...

jos uvijek s glavom u pijesku. duboko.

"sand is overrated. it's just little rocks.."(:

Marko Radojković said...

evo i ja samo da se javim pošto stvarno nemam ništa da dodam.

i chloe i njen večni sjaj :)

Anonymous said...

vece, umorna sam od razocarenja i ja se pitam da li ona stavrno zavise od nas....mama mi kaze stavi tacku na ljude koji te iscrpljuju, pitam se zasto se uvek spajaju najcistija i najprljavija energija....odakle nekim ljudima toliko samopouzdanja ili ne....odakle nekim ljudima toliko nesvesnosti ili svesnosti da povredjuju druge...problem je u nama....pustamo ih....ona je moj najbolji drug, a kaze kako " on", a "on" je moj ON, kako je on zeljan nje, i kako oni imaju taj savrsen click....da li sam ja previse romanticna ili nista ne znam ili je ovaj svet otisao u ...