Wednesday, July 30, 2008

RIKVERC

Nisam spremna za sve ovo. Regresija. Nije ni počelo, a ja već posustajem.
Tačnije, odustajem.
Želje su neprijatelji, lepo kaže dobri doktor. To vam prijatelji, uglavnom, ne kažu. Zato i dalje idem u posete njemu. Jedva čekam da mu pričam o onom ćošku, o domaćem zadatku za objavljivanje, o putovanju. Pitaću ga zašto sam prestala u sve da verujem. I kako će se to promeniti.
Dođe mi da se zavučem u mamin i tatin krevet i da tu zauvek ostanem.
Da, kukavičluk. A posteriori.
Ne mogu sve ispočetka, kunem se.
Boli, podseća, miriše, ispisuje se, ima ukus starog, neostvarivog, nemogućeg.
Teško je. Hoću da gledam samo pravo. Ne mogu više da usmeravam tuđe poglede.
Misliću malo o svom vidiku. Buljiću i dalje u knjige. Gradiću sopstvenu.
Dok me neko ne natera da podignem pogled.
Onda ću još jednom razmisliti...da li da ubacim u prvu.

Monday, July 28, 2008

SIDRO


I svi će budući moji pokušaji ubistva podsećati na tebe
(M. Antic)

...Ali ja ću čekati ovog usidrenog dečaka da skrene pogled ka meni.
Do tada ću u inat pisati prozu na što više strana braneći jezik i štedeći bol. Postaću kolecionar pohvala koji će strpljivo gledati kako se mozaik slova, koji je dugo slagao, otiskuje na papiru letnje zbirke. Radovaću se kao majka koja prvi put vidi sliku budućeg deteta, kao devojka koja uz svoje ime dodaje novo, dobro poznato prezime...
...Smešiću mu se u prolazu i podvlačiću sve one redove svetske književnosti koji su odavno opisali našu priču koja će se tek desiti...
...Oputovaću u kuću detinjstva kojom se završava poglavlje prethodnog života...
...Vratiću se spremna za nešto novo.
Dovoljno će biti samo da bude tu.

Friday, July 25, 2008

MI


Tako bih volela da verujem u čuda.
Na primer, u ovaj oblik miokarda koji mi se danas pojavio u kafi.
U brojke koje se prekopiraju svaki put kad mi se pogled nađe na satu.
U neslučajnost dodira naših ruku dok smo naslonjeni na isti pult.
U zatvaranje starih i otvaranje novih vrata.
U stomačne leptire.
U čaroliju, istinu i želje.

U tebe i mene.
Plašim se reći nas,
Jer je to više i od čuda

Tuesday, July 22, 2008

TOO LOUD A SOLITUDE


Bila sam odsutna.
Mislila sam na tebe u Kafkinom gradu.
Savršeno mesto za pisanje.
Hašek, Kundera, Hrabal. Sad mi je sve jasnije.

Sedela sam rano ujutru na visokoj stolici pekare i slušala jazz dok su se prodavali kolači, pecivo i kafa. Jazz pekara. Zamisli to u svom gradu. Teško.

Zapisala sam trenutak u kome sam nagnuta nad nepravilnim kockicama belog i žutog šećera koje zatim ubacujem u češki amerikano. Saksofon se borio protiv zvuka ulice. Imala sam olovku i svoj rukopis na parčetu kartona. Znaš onaj osećaj svežine kada se umiješ. Takva sam bila ja u toj slici. Mislila sam kako ćes možda jednog dana sedeti na toj istoj stolici ili slušati tu istu melodiju ili čitati taj isti pasus. Misao je otputovala sa mnom, sad putuje sama nekim gradovima. Uskoro će ti praviti društvo. Razvućiće ti osmeh, naborati iznenađenjem čelo, pa ga smehom ponovo zategnuti.
Tek tako će taj trenutak biti zaokružen.
Znaćes tačno kad.

Monday, July 21, 2008

APEL


HITNO POTREBAN DAVALAC LJUBAVI!

Sunday, July 6, 2008

ĆOŠAK


Konačno je gotovo.

Beživotno telo N.N.-a pronađeno je u petak ujutru u zakrpljenom srcu dvadesetdevetogodišnje Beograđanke J.L.
Prema prvim, još uvek nezvaničnim, informacijama reč je o klasičnom ubistvu sa predumišljajem.

Kako dobar osećaj!

Ostavljam te modnim stranama, celuloidnim trakama i kritičarima. Prepuštam te strpljivim ženama i bioskopskim redovima. Želim ti sreću sa scenarijima, prijateljima i TV razglednicama.
Mašem ti spokojno i ustajem da te poljubim. Ne crvenim i ne moram da lažem.
I Sima i Kneginja Ljubica mogu da posvedoče da je baš na njihovom ćosku ozvaničen kraj.
Pozdravljam te i penjem se polako ka Knez Mihailovoj.